Da li je to stvarno ljubav  


Jedno je od najčešćih pitanja koje si svako od nas barem jednom u životu postavi "Kako mogu znati da je to stvarno ljubav?" Kao što pretpostavljate, to je i jedno od pitanja na koje je najteže odgovoriti. Pokušajmo. 

Ljubav je toliko tajanstven, neobičan i predivan osećaj da ga niko ustvari ne može uverljivo odrediti. Znamo da nam o ljubavi već stotinama godina govore znanstvenici, književnici, slikari i svestenici. Međutim, konačnog odgovora još uviek nema. Da bi stvar bila još složenija, postoji toliko mnogo vrsta ljubavi - ljubav koju osjećate prema prijateljima, članovima porodice, sportu, pa čak i kućnom ljubimcu. To je toliko luda emocija, da ne postoji način na koji bi se u potpunosti odgovorilo kako možemo znati da je ono što osjećamo stvarno ljubav. Međutim, možemo pokušati. Dakle, želimo li otkriti volimo li stvarno nekoga, osnovno bi i najbolje za početak bilo postaviti sebi pitanje želimo li biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, tada to nikako ne može biti ljubav. Kada volimo nekoga, prirodno je da s njom/njim želimo i biti. Naime, ne samo biti, već i dijeliti sve. Kao, imali ste dobar dan na poslu i jedva čekate da odjurite kući i podelite lepe događaje s voljenom osobom.

Uzbuđeni ste samo time što ste u njihovu društvu, želite biti u njihovoj blizini, deo njihovog života. Ponekad vam je teško kada ste od njih odvojeni, a kada jeste, još uvijek osjećate sveprisutne spone koje vas vežu ma gdje tko od vas dvoje otišao. To je kao da ste oboje obuzeti tijelom onog drugog s potpunim povjerenjem i skladom. To bi mogla biti ljubav.

Ipak, na suprotnoj strani priče, postoji niz emocija koje ljudi zamenjuju s ljubavlju. Jedna od najčešćih je požuda. Postoji velika razlika između čekanja na seks s nekim i čekanja na provođenje velikog dijela vremena s nekim.

Preterana ovisnost o nekome jednako tako nije ljubav. Neki ljudi padnu u zamku vjerujući da nekoga vole samo zato što se boje biti sami. Postaju toliko zavisni od druge osobe, da više ne znaju kako da žive sami, ili, uvek bi radije bili s bilo kim nego ni sa kim.

To nas vodi do prastarog klišea. Želimo li voleti nekog drugog, moramo prvo naučiti voleti sebe. Da, da, čuli smo to hiljadu puta, međutim, šta to zapravo znači? To znači da moramo biti uvereni u svoje sposobnosti i svoju moć rasudjivanja. Uistinu moramo voleti sebe i znati što zapravo imamo ponuditi nekoj drugoj osobi. Nikako se ne može voleti neka druga osoba, ako smo neprestano nesigurni i podložni joj. Drugim riječima, činite li sve i slažete li se sa svime što ta druga osoba kaže iz straha da će vas voleti manje ako to ne učinite, tada to ne može biti ljubav.


Ide li uz ljubav obavezno i ljubomora 

Ko voli, sigurno je barem malo ljubomoran, no pravo pitanje nije jesmo li ljubomorni, nego koliko smo ljubomorni i šta nas podstiče na ljubomoru. Takođe, nije svejedno daje li nam partner povod za ljubomoru ili smo ljubomorni 'iz čistog mira'. Ovo su pojednostavljeni kriterijumi po kojima se određuje je li netko preterano ljubomoran i ko bi u vezi trebao korigovati ponašanje kako bi ljubomora bila svedena na podnošljivu meru...

Čini se da nema čoveka koji nije ljubomoran. Većina istraživanja to potvrđuje, jer ljubomora je zapravo nelagoda, negativni osjećaj koji se javlja kad verujemo da je ugrožen naš status kod osobe do koje nam je stalo.
Malo ljubomore uglavnom ne škodi, pa čak i hrani partnerovo samopouzdanje. Naime, mnogi se osećaju loše ako njihov partner izjavljuje da uopšte nije ljubomoran jer to tumače kao znak da nisu voljeni...

Ima i muškaraca i žena koji vole izazivati partnere komentarišući zgodne ljude u blizini i okrećući se za njima, a to loše deluje na stabilnost veze. Oni koji učestalo varaju partnere ili na drugi način ugrožavaju njihovo samopouzdanje, sasvim očekivano, stvorit će veću verovatnost da njihovi partneri postanu ljubomorni više od proseka, pa samim tim ugroziti svaki odnos, bilo prijateljski ili ljubavni...

Ljubomora u vezi uvek znači nepoverenje, a može postati i glavna tema gotovo svih razgovora među partnerima, što je prilično nezdravo za oboje. Ima i ljubomore na nepostojećeg ljubavnika/cu. Neki su ljudi inače razumni, no kad je ljubav u pitanju, ponašaju se krajnje nerazumno, uvek sami izmišljajući ljubavne afere i prievare...

Ljubomoru bi trebalo rešavati u početku, iako to nije uvijek jednostavno, jer ima i onih koje ljubomora izjeda, a ipak je dobro skrivaju. Ima i onih kod kojih je ljubomora uočljiva, ali ne žele o njoj otvoreno razgovarati ni reći koja partnerova ponašanja podstiču ljubomoru...

Kad uspete započeti razgovor o ljubomori, u većini slučajeva brzo će se ispostaviti da ljubomora delimično ima osnove, odnosno da neka vaša konkretna ponašanja podstiču ljubomoru, bez obzira što to možda niste želeli i niste toga bili svjesni. Korigovanjem ponašanja, ako nije riječ o patološki ljubomornoj osobi, ljubomora će se smanjiti na podnošljivu meru...

Ako ste vi ljubomorna strana, znajte da ljubomoru ne možete dugo skrivati, pa biste što prije trebali raščistiti jeste li osnovano ljubomorni. Ako jeste, jasno se postavite prema partneru, a u suprotnom poradite na otkrivanju uzroka ljubomore i njegovom otklanjanju jer - ljubomora smanjuje ili briše sve šanse za ostvarenje zdrave i sretne veze.